Često postavljana pitanja
1. Što je Montessori pedagogija?
Montessori pedagogija je odgojno-obrazovni pristup usmjeren na cjelovit razvoj djeteta. Naglašava važnost samostalnosti, slobode izbora i učenja kroz iskustvo. Učenje se odvija u poticajnom i prilagođenom okruženju. Odrasli imaju ulogu podrške i usmjeravanja djeteta.
2. Kome je namijenjen odgoj po Montessori principima?
Odgoj po Montessori principu namijenjen je svoj djeci, neovisno o njihovim sposobnostima, tempu učenja ili razvojnim potrebama. Posebno je pogodan za djecu od najranije dobi jer prati prirodne faze razvoja i potiče samostalnost. Montessori pristup uvažava individualne potrebe svakog djeteta te omogućuje učenje vlastitim tempom. Zahvaljujući prilagođenim materijalima i pripremljenom okruženju, vrlo je primjenjiv i u radu s djecom s teškoćama u razvoju. Učenje se temelji na iskustvu, istraživanju i aktivnom sudjelovanju djeteta.
3. Za koju je dob namijenjen odgoj po Montessori metodi?
Odgoj po Montessori metodi namijenjen je djeci od najranije dobi, već od rođenja, pa sve do adolescencije. Metoda prati prirodne faze razvoja djeteta i prilagođava se njegovim individualnim potrebama i tempu učenja. Posebno je učinkovita u ranoj i predškolskoj dobi, kada se postavljaju temelji samostalnosti, koncentracije i ljubavi prema učenju. Montessori pristup primjenjiv je i u radu sa školskom djecom, kroz poticanje odgovornosti i aktivnog sudjelovanja u učenju. Zbog svoje fleksibilnosti, metoda je prikladna i za djecu s različitim razvojnim potrebama.
4. Što je sezomotorika i s kojim materijalima radimo?
Rad sa senzomotoričkim materijalom budi duh i otvara osjetila. Posebno obilježje ovog materijala je izoliranje: osjetila (pr. osjetilo vida), svojstva stvari (veličina, debljina), poteškoća u radu s materijalom (pr. kontrastiranje, stupnjevanje). Za svako senzomotoričko razdoblje postoji materijal s različitim stupnjem težine. Svako dijete radi s nekim materijalom sve dok se ne zasiti iznutra i ne krene s napredovanjem prema sljedećem stupnju težine.
Materijal ima snažno obilježje aktivnosti, koje odgovara interesima i potiče samostalnost djeteta. Djeca uče planirati, pripremiti, podijeliti, pregledati, odlučivati, dogovarati se raditi zajedno s drugima.
Materijali koje koristimo u radu:
- crveni prutovi,
- rozi toranj,
- smeđe stepenice,
- valjčići za umetanje,
- valjci u boji,
- pločice u bojama,
...itd
5. Što su vježbe svakodnevnog života?
Vježbe svakodnevnog života obuhvaćaju sljedeća područja:
- osobnu njegu/ briga o sebi,
- njega okoline/ briga za okolinu,
- njegovanje socijalnih odnosa,
- vježbe tišine,
- vježbe za koordinaciju pokreta.
Vježbe svakodnevnog života uvode djecu u radnje životne svakodnevnice i istovremeno služe odgoju osjetila i prije svega pokreta.
U prvim godinama života djeca imaju veliki poriv za kretanjem, žele pomicati svoje tijelo u prostoru, upoznavati se sa stvarima iz okoline te izvoditi smislene aktivnosti. Djeca su u fazi posebne osjetljivosti za razvoj preciznih tijekova kretanja.
Pokreti su na početku nekoordinirani - prirodni poriv za kretanjem služi koordinaciji pokreta. Vježbe svakodnevnog života pomažu djetetu da sredi svoje pokrete. Potiču senzomotorički razvoj i vode harmoničnoj koordinaciji oko i ruke i uha i ruke. Vježbe svakodnevnog života služe ne samo individualnom nego i socijalnom razvoju djeteta.
6. Što su vježbe tišine?
Vježbe tišine rade se najčešće u krugu, pomažu djeci razviti samokontrolu, koncentraciju i unutarnji mir. Vježbe kretanja i vježbe tišine međusobno se prožimaju. Služe odgoju kretanja u gruboj i finoj motorici i profinjuju koordinaciju pokreta i ravnoteže. Dijete stječe samopouzdanje, postaje neovisno i uči se socijalnom ponašanju.
7. Što znači pripremljena okolina?
Pripremljena okolina je okolina u kojoj se dijete može sigurno kretati i slobodno djelovati, takva okolina potiče samostalno učenje i istraživanje i slobodan izbor aktivnosti.
Principi pripremljene okoline:
- sloboda,
- red i struktura,
- ljepota,
- prirodnosti,
- socijalni princip,
- intelektualni principi.
- Prostor u kojem je pripremljena okolina za dijete osigurava:
- poticanje djetetovog zanimanja i pružanja prostora za samostalan rad,
- zadovoljavanje psihičkih, socijalnih i kognitivnih potreba djeteta
- poticanje svih osjetila
- kontrolu pogreške (samokontrola) kroz vlastito iskustvo (i u materijalu i u okolini)
- poticanje na učenje po vlastitim sposobnostima
- stjecanje samopouzdanja i samostalnosti kroz slobodan odabir aktivnosti
8. Kakve materijale koristimo?
Montessori pedagogija ima duboko poštivanje prema prirodi, materijali su izrađeni od prirodnih materijala, namještaj i pribor za rad je prilagođen dječjem uzrastu.
9. Na koje cjeline dijelimo materijale?
1. Materijali za vježbe svakodnevnog života - riječ je o vježbama koje su prilagođene određenom kulturnom krugu. Dijete kroz njih mnogo uči i one izlaze u susret djetetovom porivu za kretanjem.
2. Materijali za kretanje i tišinu - vježbe kretanja i vježbe tišine međusobno se prožimaju. Služe odgoju kretanja u gruboj i finoj motorici i profinjuju koordinaciju pokreta i ravnoteže. Dijete stječe samopouzdanje, postaje neovisno i uči se socijalnom ponašanju.
3.Senzorički materijali - za svako osjetilo postoji materijal s različitim stupnjem teškoće.
4. Matematički materijal - nadovezuje se na senzorički materijal. Dijete stječe predodžbu o broju i tako dolazi do brojenja. Vježbama stječe osnovni uvid u strukturu dekadskog sustava.
5. Jezični materijal - pripremne vježbe za razvoj spretnosti ruke, materijali za pisanje i čitanje.
6. Materijal za kozmički odgoj - materijali koji pomažu djetetu da prepozna strukture reda (posebno u razdoblju osjetljivosti od 5-6 godine života).
10. U kolikim Montessori grupama radimo?
Montessori radionice provodimo u manjim grupama od maksimalno 10 djece, kako bismo svakom djetetu mogli posvetiti potrebnu pažnju i podršku u usvajanju znanja.
Crtice iz života Marie Montessori

Rođena je 31.kolovoza 1870. godine u gradiću Chiaravalle u Italiji. Obitelj Montessori preselila se u Rim krajem 1874. godine, a 1876. Maria je krenula u osnovnu školu.
Od malih nogu, a posebno kako je rasla i napredovala u obrazovanju, pokazivala je interes za buduća zanimanja koja su u potpunosti odudarala od zanimanja predviđenih za ženu onoga doba.
Prvo je upisala studij fizike, matematike i prirodnih znanosti na Sveučilištu u Rimu i dvije godine nakon uspješno diplomirala. Ta diploma omogućila joj je upis na studij medicine. U tom trenutku bila je prva žena u Italiji koja je studirala medicinu i prva žena kojoj je omogućeno studirati na Sveučilištu u Rimu.
1907. godine otvara prvu dječju kuću pod nazivom "Casa dei Bambini" za zdravu djecu u siromašnom naselju Rima.
Umrla je 6. svibnja 1952. godine u Noordwijk aan Zee u Nizozemskoj.